Jednodnevni izlet za najbolje učenike - Vukovar
Jednodnevni izlet za najbolje učenike - Vukovar I ove školske godine najbolji učenici naše škole bili su nagrađeni jednodnevnim izletom. Rano ujutro 5. studenog 2016. godine okupili smo se ispred Ekonomskog fakulteta, i uz pratnju profesorice Snježane Kovač i profesora Tomislava Šarlije i krenuli na put prema Vukovaru. Svi smo bili uzbuđeni i jedva smo čekali vidjeti grad heroj. Prvo odredište bio nam je spomen-križ na ušću rijeke Vuke u Dunav koji je podignut 1998. godine u čast svim poginulim braniteljima za slobodu Hrvatske. Spomenik je visok 9,5 metara i težak 40 tona. Sastoji se od dva dijela izrađen od dvije vrste kamena - bijelog bračkog kamena (križ) i pazinskog kamena (postolje), a na njemu su glagoljicom uklesani stihovi Frana Krste Frankopana: "Navik on živi ki zgine pošteno". Nakon održane minute šutnje za poginule branitelje i civile, uputili smo se prema simbolu Vukovara, vodotornju. Tijekom srpske agresije na Vukovar, vodotoranj bio je jedna od najčešćih meta neprijateljskog topništva koje mu je nanijelo više od 600 oštećenja, a danas predstavlja simbol stradanja i otpora grada, pobjede i novog života. Nakon što smo saslušali vodiča i razgledali vodotoranj, krenuli smo prema masovnoj grobnici na Ovčari. Ovčara je prostor na kojem se dogodio ratni zločin koji su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći sa 20. na 21. studenog 1991. tijekom okupacije Vukovara. U toj hladnoj noći ubijeno je više od 200 pacijenata i medicinskog osoblja iz Vukovarske bolnice. Niti jak vjetar koji je puhao, niti hladnoća koja je ledila dah nije nas zaustavila u razgledavanju grada heroja. Nakon Ovčare krenuli smo put Memorijalnog groblja. To je najveća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata koja se nalazi na istočnom prilazu Vukovaru. Iz nje je ekshumirano 938 tijela i na tom mjestu je postavljeno 938 bijelih križeva. U središnjem dijelu groblja, postavljen je spomenik visok 4 metra izrađen od patinirane bronce sa "zračnim" križem i vječnim plamenom u sredini. Kako bismo pobjegli od hladnoće, sjeli smo u bus i zaputili se u vukovarsku bolnicu. Pri dolasku pogledali smo kratki film o Mjestu sjećanja- Vukovarska bolnica. U podrumu bolnice vjerno je obnovljen život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom opsjedanja grada Vukovara. Toliko je vjerno obnovljen da sam se naježila odmah pri ulasku. Užasnuti pričom i prizorima koje smo vidjeli u bolnici, krenuli smo na dugo očekivani ručak. Svi smo uživali. Nakon što smo se najeli, imali smo slobodno vrijeme za kavicu u centru grada i kratku šetnju. Na kraju ovog našeg putovanja obišli smo Muzej vučedolske kulture u kojem smo mogli mnogo naučiti o toj pradavnoj kulturi i vidjeti mnoge nalaze i rekonstrukcije. Oko 17 sati krenuli smo natrag prema našem Zagrebu. Tijekom putovanja štošta smo vidjeli i naučili, ali smo se također lijepo zabavili uz jako zanimljive priče. Nakon povratka u Zagreb bili smo umorni, ali zadovoljni. Ipak je vrijedilo mučiti se i zagrijati stolicu!
Nevena Domić, 3. a
