Istraživanje učenika u sklopu predmeta Prometna tehnika
Iako se pješačenje smatra dijelom aktivnog života, koji je povezan sa zdravstvenim prednostima, pješaci su izloženi nizu opasnosti dok pješače do željenog odredišta. Pješaci su obzirom na otpornost, masu i brzinu automobila, najugroženija skupina sudionika u cestovnom prometu. Veliki broj opasnosti skriva se u lošim infrastrukturnim rješenjima, ali i u nedostatku prometne kulture, odnosno spoznaje o potencijalnim opasnostima koje može uzrokovati nalet vozila na pješaka. Prema nastavnoj jedinici „Prometna kultura“, učenici naše škole sudjelovali su na terenskom istraživanju koje se odnosi na pješake i korištenju obilježenih pješačkih prijelaza. U terenskom istraživanju sudjelovali su učenici 3.a i 3.c razreda u zanimanju tehničar cestovnog prometa. Područje obuhvata su tri prometnice, Ulica kralja Zvonimira (od Ulice Svetice do Heinzlove ulice), Ulica Divka Budaka i Maksimirska ulica (od Ulice Svetice do Kvaternikovog trga). Bilježenje pješaka vršilo se u različitim danima i terminima od 13 do 14 sati i od 14 do 15 sati s ciljem prikupljanja podataka različite populacije ljudi (učenika, studenata, zaposlenih i umirovljenika). Broj pješaka koji su prelazili prometnicu na neobilježenom pješačkom prijelazu iznosi 658, od čega je 154 pješaka evidentirano na okretištu Borongaj.
Obzirom da je prikazano terensko istraživanje pojedinačno po lokacijama trajalo jedan sat, može se zaključiti da je na svim mjestima broj pješaka koji nisu prelazili cestu na obilježenom pješačkom prijelazu izrazito velik. Također, na pojedinim lokacijama smještene su srednje škole te je velik broj pješaka koji su neoprezno prelazili prometnicu iz istih srednjih škola, odnosno sudionici u prometu od 15 do 18 godina starosti.
Prema istraživanjima, oko 80 % nesreća u razvijenim zemljama, od čega gotovo 90 % događa se na pješačkom prijelazu kada pješaci prelaze cestu. Pješaci kao najranjiviji i najugroženiji sudionici u prometu su naša budućnost, ali i naša odgovornost. Prema tome, potrebno im je već u osnovnoškolskoj, ali i srednjoškolskoj dobi obrazovanjem i edukacijama ukazati na moguće opasnosti u cestovnom prometu. Također, potrebno je educirati i promijeniti način razmišljanja vozača, osobito putnika o postupcima tijekom vožnje te povećati prometnu kulturu u suodnosu vozač – putnik. Kontinuiranim obrazovanjem i povećanjem svjesnosti svi sudionici uče prepoznati opasnost i pravilno se ponašati prilikom kretanja kolnikom.
Igor Jelić, mag. ing. traff.
